Gimnazijska nostalgija

190863_188239271217109_2273264_o

U sredu smo delili flajere po gradu, verovatno većina vas zna i pogledala je video. No, Tanja i ja, kao dve bivše učenice zrenjaninske gimnazije nismo odolele želji da istu tu posetimo i podelimo flajere tamo.

Ulazimo unutra i mene zabljesne ogroman talas nostalgije. Prvo prostorije, onda neki prepoznatljivi miris, stepenice za koje sam uvek zapinjala, zapnem i danas, a onda zvonce. Bože dragi koliko dugo ja nisam čula školsko zvonce. Došlo mi je da zaplačem.

Naravno da smo prvo otišli u zbornicu i prof. Senka nam je prva prišla i objasnila da su već pokrenuli akciju! Ide knjiga obaveštenja ne bi li se aktivirala cela škola. Tražila sam da vidim moju razrednu, no nije bila tu. Rekli su mi da je ona pokrenula i profesore, kao i đački parlament. Prišao nam je i direktor i objasnio sve to. Bila sam u blagom šoku, ali i presrećna. Moja gimnazija, u kojoj sam provela najlepše dane mog tinejdžerskog života, se u potpunosti pokrenula za mene.

Dok smo razgovarali sa njima, u zbornici sam videla još bivših profesora. Toliko sam bila uzbuđena da sam prof. Zoranu iz hemije mahnula i rekla ćao. Mislim… aplauz za mene. On jeste jedan onih opuštenih ali korektnih profesora kojima to ne smeta, ali posle toliko vremena to da uradim… Sad umirem od smeha dok pišem ovo. ĆAO PROFESORE!

Ugledala sam i prof. Lisicu iz filozofije kod kojeg sam radila maturski rad. Nedostaje mi ono njegovo zamišljeno govorenje: ”Hmmm, biće ili nebiće”. Samo mi se nasmejao, meni je došlo tako da ga zagrlim, ali nisam. Kad sam jednom mahnula, još drugog da grlim pa da odem na Mars. Nisam videla prof. Matić  iz srpskog koja je bila stroga, ali čak i sa njom imam mnogo lepih i smešnih uspomena. Mozda bi mi dala imaginarnog keca onako u prolazu jer nisam pročitala lektiru.

Žao mi je što nisam videla razrednu, da joj zahvalim zbog svega.

Ova slika gore je iz najlepšeg dvorišta na svetu iz kojeg smo merkale momke koji nam se sviđaju. Čak smo im i smišljali šifrovana imena ne bi li sakrile od drugih, a ujedno mogle da pričamo o njima čak i ako su u blizini. Drugarica i ja, zaljubljene u momke iz starijeg razreda, i dogodovštine… Šifra za mog je bila Krcko, a za njenog Oraščić. Sad jedan aplauz za kreativnost pošto umirem od smreha dok ovo pišem. I ko za inat ne mogu da se setim zašto baš ti nadimci, ali znam da ima neki ”dobar” razlog.

I za kraj ne mogu da ne pomenem moj RDP, odnosno Red Do Prozora! Nas šestoro, uvek tu jedni za druge, uvek zajedno, uvek različiti od većine, ali jednaki u našem RDP. Danas, svako na nekoj svojoj strani života, jurimo za nečim većim i boljim od onoga juče.

Evo vam i nekoliko ispada iz moje gimnazije i sa časova:


Na odmoru…Tamara Mici: ”Što ti je prazna pernica, imaš ti nešto puno?!”

Mica: ”Imam! Pun mi je k***c svega!” 


Čas hemije…

Prof.: ”Mlečna kiselina, itd…”

Učenik: ”Dojčana kiselina”


Čas srpskog…

Ja: ”Sedeo je u gornjoj sobi na doksatu i posećivale su ga ženske osobe.”

Prof.: ”Zašto?”

Ja: ”Paaa, možda je imao neke potrebe”

Moje selo lepše od Pariza

12377844_932849403490204_5452889334678215703_o

Da, moje Banatsko Karađorđevo.

U njemu sam odrasla, provela najlepše i bezbrižno detinjstvo. Živela tamo do 1. razreda gimazije. Zadržala neka prijateljstva koja i dan danas imam. Ali nikad nisam upoznala moje selo na ovakav način.

Od kako sam izbacila moj video apel na net, javila mi se jedna predivna duša sa kojom u životu reč nisam progovorila sve do sad. Mirko Drakulić mi je pokazao koliki čovek neko može da bude, bez obzira što nikada nismo razgovarali. Čim mi je pisao na Facebook-u, oduševio me je sa idejama koje je imao za sakupljanje novca. Koje i dan danas naviru. I sada, kad god mi piše, ja ostanem bez reči jer je hvala od mene čuo već milion puta.

Naime, sinoć je, 26.03 u subotu u Pub-u Vučica održano prvo veće u nizu od mnogih gde su ljudi mogli da ubace svoj doprinos u kutiju za moje lečenje. Ukupno je sakupljeno 101530 dinara.

Sa tim da je naše lovačko udruženje Papo takođe nesebično učestvovalo u akciji. Od ukupne sume koju sam navela, oni su donirali oko 37000 dinara. Ljudi velikog srca pored Mirka koju su mi ovako neverovatno izašli u susret i koje moram da pomenem su Dragan Poznanović, Predrag Pegi Maljković i drugi koji su pomogli da moj san sve više postane ostvariv.

A sve vas koji ovo čitate bih pozvala u Banatsko Karađorđevo koje se nalazi 33 kilometra od Zrenjanina i sledeću subotu sa istim povodom u isti pab. 

Volim vas sve puno,

Zoka

Šta je Generalizovana Distonija?

635928794242284201945526096_tumblr_static_spring_is_my_love_by_katherine_deathmouse-d3ft7jq

Pre nego što počnem, moj put do isceljenja možete pratiti na mom YouTube kanalu OVDE. Videa iz Koreje, doktora koji leči generalizovanu distoniju i drugo.

Do sada nisam spominjala dijagnozu koju su mi doktori odredili, a to je Generalizovana Distonija, u celoj ovoj priči i u daljem tekstu poznatija kao moja draga. Zašto? Naučila me je nekim stvarima koje bez nje ne bih uspela da spoznam već u ovom dobu. Hvala joj za to. Hvala joj za to što je jedna od onih što ne bole, već samo pomalo otežavaju stvari. Hvala što mi omogućava da sve što činim, činim bezbolno. Hvala što sam uz nju počela da budim toliko ljudi i što sam sigurna da ću bez nje taj put i završiti. Zato.

Da bih vam pojasnila i da bi sve ovo bilo lakše pojmljivo, rećiću da je to zapravo nevoljno grčenje mišića. S’ tim da su moji mišići u potpunosti zdravi. Pre nego što sam saznala šta zapravo prouzrokuje moju dragu, mislila sam:

  • Ili je moj nerv (ili nervi) potpuno zdrav, a zapravo samo mozak šalje pogrešne impulse tom nervu koji dalje šalje iste te pogrešne impulse mojim mišićima.
  • Ili moj mozak šalje sasvim dobre i normalne impulse nervu, koji je zapravo oštećen pa on dalje šalje ”iskvarene” impulse mojim mišićima koji dobijaju takvo i takvo naređenje da se pokreću.

No međutim, ni jedno ni drugo nije slučaj. Doktor mi je objasnio da je problem ili u delu kičme vratnog pršljena/pršljenova ili izmedju vilice i gornjeg dela lobanje, tamo gde se spajaju, zglob čeljusti, gde je nastalo uklještenje živca. Kaže da je moguće da je nastalo usled naglog pokreta glave ili je vilica pomerena pa je veoma moguće da je priklješten živac, po njegovom, verovatno vratni.

Tako da nije ni čudo što se doktor Lee (kod koga ću da odem uz vašu pomoć) fokusira na taj deo tela, odnosno vilični zglob. Uz pomoć raznih pomagala koje je sam osmislio i o kojima ću vam detaljnije pričati (i fotografisati) u postovima, on vraća taj zblog na mesto, što taj živac oslobađa pritiska. Naravno, to ne čini magičnim dodirom ili jednom terapijom.

Vrlo mi je drago što se jednim delom oslanja i na najmoćniju metodu na svetu, a to je sposobnost tela da isceli samo. Kao kada padnemo i oderemo koleno, ono za par dana isceli. Govorim o istoj moći, samo na vrlo dubljem nivou. Kao što sam spomenula u prvom postu, oduševljena sam što doktor Lee kombinuje medicinske sprave i vežbe sa meditacijom, pravilnom ishranom, akupunturom, pozitivnim mišljenjem…

Eto, jedan kratak uvid u to kako moja draga izgleda i najvažnije od svega, IZLEČIVA JE!

Volim vas puno, hvala što čitate,

Zoka